KUGA

Strahovita epidemija kuge zavladala je u alžirskom gradu Oranu. Ljudi su preneraženi.
Doktor Rieux uviđa svu težinu situacije dok se gradski čelnici kolebaju. Dr. Rieux zna da čovjek može ostvariti svoj smisao samo u savjesnom vršenju svoga zvanja,u pomaganju brata-čovjeka,pa prvi prihvaća borbu protiv kuge. Pridružuju mu se još neki dobrovoljci koji shvaćaju da se to neizrecivo zlo može suzbiti samo zajedničkim silama. Kuga je napokon zaustavljena. Rieux i njegova družina,međutim,nisu uvjereni u pobjedu. Dapače,oni znaju da je nemoguće potpuno uništiti kužni bacil. I borba neće nikada prestati. Ne bori li se čovjek stalno protiv "kuge",ona će jednog dana ponovno izbiti i harati nesmiljeno svijetom kao što je to činila u Oranu.

Pisan za ratnih i poratnih godina,a objavljen 1947.,roman Kuga često se tumači kao alegorijski prikaz otpora nacističkoj okupaciji. Sam Camus uvjerava nas da se ne radi ni o kakvoj stvarnoj kužnoj bolesti. Kuga je stari apsurd,stanje u kome se nalazi čovjek čija je jedina izvjesnost-smrt. To je,dakle,Sizifov besmisao,stvarnost onakva kakva jest. Kuga dobrim dijelom prihvaća rezoniranje Stranca i Mita o Sizifu. Apsurd je samo promijenio ime i postao još zarazniji(kuga). Camus,međutim, ovdje nastupa u novom licu-Kuga je prekretnica iz njegova ciklusa apsurda u ciklus pobune. Čovjek više nije stranac na zemlji,nije ni Sizif ni Kaligula.
Camus mu je udahnuo smisao u borbi za bolji život. Humanistička svetost,solidarnost i ljubav,stid zbog egoizma,strašne žrtve,trud i napor bez očekivanja nagrade-nosivi su elementi ovoga romana.