EKVINOCIJ

Ekvinocij je drama prvi put prikazana u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu 1895. godine. Drama je to u četiri čina koje je Vojnović nazvao “prikazama”. Priča se vrti oko nekoliko glavnih likova kao što su stanovnici dubrovačkog primorja u čijim se životima na razne načine ogledaju uzbudljiva socijalna zbivanja iz određenog povijesnog trenutka kao i njihovi moralni konflikti te razna stradanja. U drami se isto tako spominju i pučani.

Čitatelju je Vojnović uz pomoć didaskalija dočarao sliku olujne noći kada ljudske strasti završavaju završavaju svoje borbe s tragičnim ishodom.

Ekvinocij je djelo koje se nalazi između simbolističke i realistične drame, a iako je drama na početku po svim mjerilima realistična, do te mjere da navodi čitatelja kako će se radnja odvijati po standardnom zapletu, u drugom dijelu radnja u drami odvlači čitatelja na ljubavnu tematiku.

Drama je pisana dijalektom, a bavi se najviše svijetom siromašnih ribara, brodara i trgovaca, koji su zbog bolje kvalitete života prisiljeni otići daleko od kuće na prekomorska putovanja.

Unutar Ekvinocija se spajaju dva književna pravca, artizam i verizam. To se može primijetiti kod oluje, kada Vojnović stvara paralelu između oluje koja se odvija unutar čovjeka i prirodne oluje. Spoj simboličke i stvarne oluje povezane su s modernizmom, dok su likovi i tematika povezani s verizmom.

Iako koristi elemetne verizma, ono što Vojnovića razlikuje od ostalih je što od svojih likova ne stvara komediju, nego im daje više elemenata drame zbog čega sve na kraju pomalo podsjeća na tragediju

Vojnović je unutar drame uvrstio i etičku poruku, a patetičan kraj dovodi u ravnotežu sva iznešena mjerila vrijednosti. Iako je u djelu snažno prisutna socijalna temtika, dramski sukob unutar romana temelji se najviše na različitom poimanju vrijednosti.  Spomenuti roman ulazi u drugu fazu stvaralaštva Ive Vojnovića u kojoj je prema mnogima stvorio najbolja djela.