PUSTOLOV PRED VRATIMA AMERIKANSKA JAHTA U SPLITSKOJ LUCI

Pustolov pred vratima je drama Milana Begovića, napisana 1925. godine. U početku je osmišljena kao skica za roman s podnaslovom “Tragikomedija u devet slika”.  Milan Begović je dramu posvetio glumici Viki Podgorskoj. Podijelio ju je u dva prostora.

Postoje dvije igre, prva je realna i u njoj postoje tri lica (Sestra milosrdnica, Liječnik i Djevojka) te druga igra ili igra priviđenja u kojoj se pojavljuje oko dvadeset lica, od kojih je najvažnija Agneza (transformacija Djevojke iz realne igre) te Smrt koja se pojavljuje u deset različitih oblika. Drugi dio drame koji se ujedno naziva igrom priviđenja je prostor u kojem se stvara mašta Djevojke u trenutku prije smrti. U prvom planu se odvija realna radnja.

Drama “Pustolov pred vratima” priča je o ženi koja teži za idealnom ljubavi. Begović se u drami koristi tehnikom prizora gdje Djevojka ima vizije prije nego što umre od teške bolesti tuberkuloze i prije nego što je zaista počela živjeti.

U drami jednu od najvažnijih uloga ima upravo prostor te način kako je prikazan. Tu se misli na terasu koja u isto vrijeme predstavlja mjesto gdje Djevojka umire i koja je na terasi u realnom vremenu. S druge strane terasa predstavlja pogled prema cesti koja ne vodi u smrt nego u život.

To je put kojim Djevojka neće krenuti u realnosti nego samo u imaginarnom svijetu. U prvoj sceni Djevojka i smrt sklapaju dogovor. Djevojka tako želi proživjeti život pun ljubavi, a Smrt cijelo vrijeme želi uzeti Djevojku glumeći pritom zavodnika.

U sljedećim imaginarnim slikama Djevojka ne doživljava sreću jer ju je Smrt prevarila nudeći joj samo one ljubavi koje se ne mogu ostvariti. Tako ju Smrt odvodi u stanje gdje odustaje od života i sve umornija predaje se jer ne želi više živjeti. Na kraju Djevojka shvati kako prava sreća nije u životu nego udaljavanje od života.

Pustolov pred vratima se smatra modernističkom dramom po uzoru na strane autore kao što je Luigi Pirandelli i njegovo djelo “Šest lica traži autora”.