HRVATSKA GEOPOLITIČKA STRATEGIJA U 21.STOLJEĆU

Tijekom cjelokupne povijesti hrvatskoga naroda Katolička je crkva neizostavno bila njegov moralni i duhovni oslonac, i nikada, ni u najvećim pogiblima, nije posustajala…

Ubrzani proces virtualizacije i slijedne dekroatizacije istočne obale Jadrana ukazuje na to da se on ne može reducirati samo na političko-gospodarsku sastavnicu, ako se ne sagleda i ona vjerska – katolička.

Upravo je ona glavni, više ne i prikriveni cilj… europskih militantnih liberalista: kako lišiti Vatikan čvrstog oslonca na prvim vratima Euroazije?

Nastojeći preokrenuti proces destrukcije, sv. Ivan Pavao II. za stoti pastoralni posjet odabire Hrvatsku kako bi na istočnoj obali Jadrana…, ali i u dubini hrvatskoga prostora… odaslao poruku urbi et orbi o Hrvatima  kao «neustrašivim svjedocima Evanđelja», o Hrvatima kao «narodu nade»…

Ako u politici prevladava korumpiranost, na financijskom području lihvarenje banaka, a na ulicama organizirani kriminal, onda je to upozoravajući znak da je unutarnja agresija u punom zamahu… Ako se Hrvatska u razumnom vremenu ne othrva unutarnjoj agresiji, i ako vladajuće i oporbene političke elite budu i dalje namjerno činile pogrješne korake propuštajući zaštititi i sačuvati temeljne hrvatske vrijednosti i interese, što su po Ustavu obvezne činiti, onda postoji posve realna opasnost da hrvatski narod doživi novo gorko iskustvo, u kojemu bi, prvi put u svojoj dugoj povijesti, mogao ostati bez bitka i bez identiteta…

Da bi Hrvati osvijestili sebe, svoj ponos, svoje postojanje, svoj identitet i ponašali se kao istinski pobjednici, jer to jesu, moraju napokon istupiti iz tuđe povijesti – srpske, mađarske, talijanske, austrougarske, turske, bruxelleske, a prije svega jugoslavenske. U protivnom, bez toga pročišćenja, neće biti ni hrvatske države, jer će se, kameleonskom prilagodljivošću, versailleska tvorevina uvijek pojavljivati.

Odmah poslije Domovinskog rata primjenom metode «promjenjive slike čovjeka» voditelji specijalno-psihološkog rata uspjeli su stvoriti dvije Hrvatske. Jedna je ona nacionala, domovinsko-braniteljska i vjernička, koja je, djelovanjem prije svega «meke sile» (medija), obespravljena i ušutkana. Druga, čiji postroj čine nepopravljivi jugoslaveni, orjunaši, militantni liberalisti i bezbošci, je bučna, nametljiva i isključiva.

Te dvije, u temeljima oprečne Hrvatske ne mogu koegzistirati. Njihov je sraz neizbježan. Ne fizički, nego duhovno-vrijednosni, i ako pobijedi ova druga dogodit će se potpun slom, a posljedično tome i poništenje Hrvatske kao države…

Prijeko je potrebno reći da Srbi nisu niti mogu biti problem Hrvatskoj i Hrvatima, unatoč njihovim «Memorandumima», jer su ih Hrvati pobijedili u Domovinskom ratu i Srbi to dobro znaju. Problem Hrvatske i Hrvata jesu Jugoslaveni – nositelji unutarnje agresije…