ZA VRATIMA DOMOVINE

U ovoj ga knjizi zaokupljaju “sudbine i pogledi” najvažnijih osobnosti hrvatske emigracije nakon II. svjetskog rata, u rasponu od Ante Cilige, Tiasa Mortigjije, Bogdana Radice, Jure Petričevića i Vinka Nikolića do Hrvoja Lorkovića, Jakše Kušana i Zlatka Markusa. Neki su od tih autora imali osiguranu građansku egzistenciju, većina se gombala s materijalnom oskudicom, a svi su bili u stalnoj opasnosti od tajne jugoslavenske policije koja ih je sve odreda, bez obzira na stvarna politička opredjeljanja, tretirala/proganjala kao ustaše.
Između emigranata i intelektualaca u domovini bio je podignut teško probojan zid. Intelektualci izvan zemlje još su ga nekako i svladavali, jer živjeli su u slobodnim zapadnim društvima, ali oni u zemlji gotovo nikako. Za većinu njih zbivanja u emigraciji bila su tamna strana Mjeseca. Mihaljevićeva je knjiga u tome smislu otkriće: s mnogim činjenicama iz ove knjige današnji će se čitatelj prvi put sresti.
Knjiga donosi pregled tema koje su dominirale u emigrantskoj periodici i nakladništvu te omogućuje uvid u glavne teze i ideje koje su se zastupale u emigrantskim tekstivima. Zbog opsežne građe, autor se morao koncentrirati na nekoliko ključnih povijesnih tema i događaja, a to su, uz trajno aktualnu problematiku hrvatske državnosti, Hrvatsko proljeće, Deklaracija o hrvatskom jeziku iz 1967. i studentska gibanja 1968. Kuriozum knjige je poglavlje o reakcijama hrvatskih emigranata na marksistički časopis Praxis i rasprave što ih je on izazivao.