''58'' HOS U OBRANI VUKOVARA I BOGDANOVACA

Ratni put autora započinje početkom 1991. godine u jedinici za posebne namjene MUP-a Kutina, kasnije specijalne policije. Za dane koji se slute priprema se u Rakitju i Pionircu. U obranu  [Damir M. 3] Vukovara kao pripadnik HOS-a dragovoljno s još petoricom Kutinčana uključio se 27. rujna 1991. godine. Braneći svojom čašću čast domovine u satniji je 58 odvažnih – 25 (od toga troje nestalih) ih je poginulo.

U gradu na Dunavu ponio je braniteljsko ime rodnog grada KUTINA. S razlogom. Kutina je među hrvatskim gradovima u odnosu na broj stanovnika, što se HOS-a tiče, obrani Vukovara dala najviše odvažnih. Položaj HOS-a bio je na Sajmištu, po mnogima najtežoj hrvatskoj bojišnici. S Damirom u obrani grada pogonuli su: Zdravko Bezuk i Ivan Krajinović Ićo (ekshumiran na Ovčari), Velimir Kvesić (preminuo poslije Domovinskog rata), Željko Soldo (teško ranjen) i Petar Gelo. Danir Markuš ranjen je dva puta gelerima u glavu te jednom metkom kroz nogu. Uspijeva s malobrojnim braniteljima 17. studenoga 1991. godine izaći u proboju do slobode. U Kutini je podvrgnut operacijama Nakon oporavka odlazi u 204. vukovarsku brigadu u Rakitje, a potom s njom 1. prosinca 1992. godine u Vinkovce. Tu se iz nje formira 5. gardijska brigada Sokolovi. Umirovljen je 2001. godine.

Nosi ga zanos i upornost da ne izblijedi sjećanje na Vukovar. Čini to predavanjima učenicima putujući s njima do grada kojega je branio. Uz ostalo spominje im i da jedna ulica u Vukovaru nosi ime HOS-a, a jarbol na ulazu u Memorijalno groblje, dar je Petrokemije Kutina u kojoj je nekada bio zaposlen. Objavljuje tekstove na portalima. Sudjeluje na filmskim projektima, 204 kilometara dugom spomen pješačenju od rodne Kutine do ratnog mu Vukovara.