BIJELA KRIVNJA

Bijelu krivnju promatramo kao žrtvovnu situaciju u kojoj dominantnu većinu automatski okrivljavaju nepovlaštene i ugrožene manjine ili one manjinske grupacije koje sebe doživljavaju nepovlaštenima ili ugroženima.

Jako je komplicirano, međutim, takav antropološki raster primijeniti na hrvatski slučaj.
Ništa u Hrvatskoj nije jednostavno, pa tako ni koncept koji je začet u Sjedinjenim Državama kao međurasni problem te ga nije tako lako uporabiti kao egzegetsku praksu kojom bi se 'snimila' hrvatska povijesna i aktualna situacija. A opet, u nekim aspektima on savršeno ocrtava ono problematično u našoj povijesti i sadašnjosti“, piše u opširnijem uvodu ove Gansove knjige njezin prevoditelj Antun Pavešković.

Naslov ove knjige ne znači rasnu oznaku, iako je njezin autor svojedobno krenuo od međurasnih problema u Sjedinjenim Američkim Državama. Bijela krivnja oznaka je onih progonstvenih diskursa koji, na tragu nekadašnjih pokreta za emancipaciju  manjina, gotovo po inerciji optužuju većinu, često puta samo zato jer je većina. Ona je, za razliku od manjinskih skupina, neoznačena. Njezini se pripadnici prirodno uklapaju u društvo bez elemenata otklona od većinskog identiteta. Zato ovdje bijelo znači neoznačenost, simbolički nedostatak bilo kakve 'boje' a krivnja status koji se implicira većini za stvarne i izmišljene probleme manjinskih autsajderskih grupacija. Ako je u SAD biti bijelac, izvorni govornik engleskog jezika, kršćanin ili Židov potencijalni motiv za pridavanje krimena, u Hrvatskoj je istoznačno biti etnički Hrvat, katolik, politički neeksponiran. Knjiga je objavljena u hrvatskoj i engleskoj verziji.