ASAPEKTI NOVOG DESNOG RADIKALIZMA

Theodor W. Adorno je 1967. na Sveučilištu u Beču održao predavanje koje iz današnje perspektive nema samo znanstveno-povijesnu važnost. Upozorio je na opasnost koju je za demokraciju u to vrijeme predstavljao politički uspon ekstremno desne Nacionaldemokratske stranke Njemačke (NPD). Njezin politički uspjeh u mnogočemu se može usporediti s nedavnim usponom radikalne desnice okupljene u Alternativi za Njemačku (AfD), ali i s usponom drugih radikalnih desnih pokreta u europskim zemljama. Stoga je objavljivanje knjige s tim predavanjem, čak i nakon pedeset godina, izazvalo veliko zanimanje europske političke i intelektualne javnosti.

Adorno u ovoj knjizi analizira resurse, taktiku i dinamiku novog desnog radikalizma tog vremena. Suprotstavljajući ga „starom“ i poznatom nacističkom fašizmu, posebnu pozornost posvećuje mehanizmima i trikovima kojima su radikalni desničarski pokreti, dvadesetak godina nakon završetka Drugoga svjetskog rata, osigurali novu entuzijastičnu potporu zapadnonjemačkog stanovništva.
Autorova vješto postavljena pitanja i odgovori koje daje pomoću neospornih znanstvenih činjenica, pomažu nam u razumijevanju mnogih suvremenih političkih fenomena.

* * *

U današnje vrijeme, sablast kojoj je posvećeno Adornovo predavanje još je daleko od izbavljenja; opet kruži društvom kao novi desni radikalizam. Zbog toga je još važnije ponovno osvijestiti strukturu fašisti­čke agitacije i sociopsihološku osnovu njezina uspjeha. Čak i nakon pola stoljeća iznenađuje trajna nepobitnost Adornove analize, čiji se dijelovi čitaju kao komentar aktualnih zbivanja.
Volker Weiß