POKOLJI KINESKE KULTURNE REVOLUCIJE

Godine 1966., pokretanjem Kulturne revolucije, kineski predsjednik Mao Ce Tung otpočeo je za Kinu razdoblje užasa, koje je završilo samo deset godina poslije toga, njegovom smrću. Bilo je više milijuna žrtava. A Zapad se dugo divio tome velikom pokretu, koji kao da je, pod izgovorom predaje vlasti narodu i mladosti, želio prošlost pretvoriti u tabulu rasu. Danas Kini preostaje obaviti posao sjećanja.

Čitanjem ovih tekstova i pripovijesti, koje je sabrao povjesničar Sung Jungji, ne otkrivamo samo razmjere te drame, nego i njezinu apsolutnu nečovječnost. Bila je to nezamisliva okrutnost, masovno ludilo. Kako bi zadržao vlast, koja se polako ljuljala, Mao je tisuće Kineza pretvorio u krvoloke. Postaje jasno da je to ludilo bilo samo predigra za genocid Crvenih Kmera u Kambodži.

Ova je knjiga važan dokument, koji nam napokon razotkriva razmjere desetogodišnje patnje kineskoga naroda. Za Sung Jungjia, to je način da se kaže: „Ne ponovilo se!“

Sung Junđji je kao mladić aktivno sudjelovao u Kineskoj kulturnoj revoluciji. Četiri je godine proveo u zatvoru zato što je organizirao čitateljske skupine. Danas živi i radi u Sjedinjenim Američkim Državama. Godine 1999., za jednog putovanja u Kinu radi skupljanja dokumenata o Kulturnoj revoluciji, u zatvoru je proveo četiri mjeseca prije nego što je Peking tu vijest službeno obznanio. Na kraju je, zahvaljujući naporima međunarodne zajednice, oslobođen i prognan.