PRIJAN LOVRO

“Prijan Lovro” pripovijetka je nazvana i “praška novela”, nastala dok je Šenoa studirao u Pragu, napisana 1873. godine. Novela ima autobiografske elemente, ali samo kao sporednu radnju. Naime, glavni lik, bio je Šenoin cimer u Pragu i sve što je Lovro doživio Šenoa je vjerodostojno i realistično prepričao. Novela se odvija retrospektivno, odnosno priča o prijanu Lovri počinje iz usta Augusta Šenoe, kojeg je prijatelj vlastelin pozvao na svoje imanje u berbu. Cijelu radnju Šenoa prepričava naočitoj udovici Hrvatici. Kroz njezin lik pisac kritizira i hrvatsku književnost.

Dosta pažnje je u noveli posvećeno karakterizaciji glavnog lika, kako vanjskoj (opisi Lovrinog izgleda i prostora u kojima obitava i živi), tako i unutarnjoj, psihološkoj. Ova novela je zapravo tragična priča o jednom mladiću s velikim potencijalom kojega je svijet uništio. Odnosno, o mladiću koji je uništio sam sebe jer je uvijek ud

Ono što novelu čini posebno zanimljivom raznolikost je jezičnog elementa. Kroz likove koji su pojavljuju u djelu, upliću se francuski, talijanski, njemački, ali i hrvatski jezik 19. stoljeća. Ova novela tipičan je primjer djela koji spada u Šenoin protorealizam. Ima odlike djela iz književnog realizma, ali i romantizma. ovoljavao drugima (obitelji ponajviše). Pošao je za svećenika kako bi usrećio majku.