ŠKRIPARI – Hrvatski pokret otpora u Bosni i Hercegovini od 1945. do 1951.

Riječ je o prvoj knjizi koja detaljno i znanstveno pristupa temi poslijeratnog hrvatskog pokreta otpora komunističkoj vlasti, nadilazeći dosadašnja ograničenja u istraživanjima. Kako se navodi, o ovoj temi do sada je postojalo tek jedno značajnije djelo, i to pretežno usmjereno na prostor današnje Hrvatske, dok su škripari u BiH ostali nedovoljno istraženi i slabo poznati javnosti.

Autor ističe kako su tijekom komunističkog razdoblja informacije o križarima i škriparima bile opterećene propagandom, dok su se ozbiljniji znanstveni radovi počeli pojavljivati tek nakon demokratskih promjena. Unatoč tome, i danas postoji manjak potpune dokumentacije, budući da su brojni arhivi nepotpuni, nedostupni ili podložni ideološkim interpretacijama.

Knjiga donosi i važno pojašnjenje samog naziva. Iako je danas uvriježen termin „škripari“, sami sudionici pokreta nisu se tako nazivali. Često su djelovali kao anonimni borci otpora, dok su ih tadašnje vlasti označavale pogrdnim nazivima poput „bandita“, „odmetnika“ ili „terorista“. Naziv „škripari“ s vremenom se ustalio u narodu i ostao u kolektivnom sjećanju.

Posebnu vrijednost knjizi daje opsežno kazalo imena i mjesta. Evidentirano je oko 2500 imena te čak 900 lokaliteta, što svjedoči o širini i dubini istraživanja.

Lučić naglašava kako je istraživanje započeo još 2003. godine te je tijekom više od dva desetljeća prikupio značajnu arhivsku građu, svjestan da ona i dalje nije potpuna. Upravo zato knjiga ostavlja prostor za daljnja istraživanja, nadopune i moguće ispravke, uz poziv svima koji posjeduju dokumente, svjedočanstva ili fotografije da doprinesu rasvjetljavanju ove složene povijesne teme.

Knjiga „Škripari“ tako predstavlja važan doprinos razumijevanju poslijeratne povijesti te otvara prostor za objektivniji pogled na razdoblje koje je desetljećima bilo prešućivano ili jednostrano interpretirano.