JASENOVAC : LJUDI PRED LICEM SMRTI (USPOMENE IZ LOGORA)

Prvo samostalno izdanje logorskih sjećanja koja su u vrijeme Jugoslavije mogla biti objavljena samo izvan dosega represivnog aparata te države. Ona se nisu podudarala s jedino dopuštenom slikom Jasenovca i to je bio dovoljan razlog da ih se otjera u ilegalu ili za granicu. Za novinara i književnika Antu Ciligu (Šegotići, Istra, 1898. - Zagreb, 1992.) ništa novo, jer je od prvog dana svog javnog djelovanja živio kao sumnjivo lice koje su proganjale i zatvarale policije gotovo svih država u kojima se zatekao.

 

Kraljevina Jugoslavija ga je proganjala kao komunističkog agitatora, Staljinov SSSR proglasio trockistom i poslao u gulag, a ustaška NDH kao komunista strpala u Jasenovac. Staljinu se odužio svjetskim bestselerom "U zemlji velike laži" (1. izd. na francuskom, Pariz, 1938.), a o strašnim danima u jasenovačkom logoru napisao je sjećanja i uvrstio ih u svoju veliku memoarsku knjigu "Sam kroz Europu u ratu" (Rim, 1978.), u šesto poglavlje pod naslovom "Jasenovac: ljudi pred licem smrti", koje se sada prvi put objavljuje kao zasebna knjiga.

 

Ciliga piše s mnogo pojedinosti, osobito se zadržavajući na odnosima što su se u krajnje neljudskim uvjetima stvarali među logorašima. Logorska je uprava nastojala da ti odnosi budu što gori i u tome nerijetko uspijevala. Među zatočenicima je bilo dirljivog prijateljstva i spremnosti na žrtvu za drugoga, plemenitih primjera ljudske solidarnosti, ali i nesmiljene, životinjske borbe za preživljavanje.