RANI ODNOS MAJKA - DIJETE u svjetlu neuroznanstvenih spoznaja

­Knjiga Rani odnos majka-dijete u svjetlu neuroznastvenih spoznaja je priručnik koji se bavi tematikom ranog odnosa majke i djeteta na nov, svjež  i suvremen način, povezujući temeljne spoznaje teorija ranoga razvoja s neuroznanošću i novim neuroznanstvenim otkrićima mozga.

Knjiga je strukturirana u četiri poglavlja: prvo poglavlje opisuje psihodinamski razvoj čovjeka, pozivajući se na temeljne spoznaje psihoanalitičkih teorija, drugo poglavlje obrađuje psihički razvoj čovjeka iz perspektiva neuroznanosti, treće je poglavlje usmjereno na limbički sustav i njegovu ulogu u regulaciji emocija, dok četvrto poglavlje opisuje fiziologiju ranog odnosa majka-dijete.

Knjiga završava dodatkom koji govori o psihoterapiji i neuroznanosti.

U prvom poglavlju: Psihodinamski razvoj čovjeka prema psihoanalitičkim teorijama, autorica pregledno navodi psihološki razvoj čovjeka od rođenja do završetka razdoblja adolescencije. Opisujući razvojne faze, autorica se poziva na temeljne spoznaje psihoanalitičkih teorija, navodeći najznačajnije teoretičare psihoanalitičkih škola. Posebnu pozornost pridaje ranom odnosu majka-dijete, pojašnjavajući psihološki razvoj djeteta – razvoj emocija, samopoštovanja, slike o sebi, te značenju jezika i komunikacije tijekom razvojnih faza. U zaključnim preporukama prvog poglavlja ističe se utjecaj razvojnih procesa u ranom djetinstvu na daljnji psihološki razvoj čovjeka i strukturiranje osobnosti.

Autorica naglašava kako rani odnos majka-dijete ima neizmjernu važnost za razvoj privrženosti i razvoj emocija.

U drugom poglavlju: Psihički razvoj čovjeka prema neuroznanstvenim spoznajama, autorica razvojnim procesima opisanim u prvom poglavlju pridružuje suvremene spoznaje neuroznanosti, pojašnjavajući i povezujući proces rasta i sazrijevanje mozga s psihološkim razvojem. Opisani su i pojašnjeni neuroplastičnost mozga, neurogeneza i uloga privrženosti. Suvremenim spoznajama iz neuroznanosti autorica pojašnjava neke od psihijatrijskih poremećaja – shizofreniju, depresiju, opsesivno kompulzivni poremećaj. Poglavlje zavšava terapijskim mogućnostima, ukazujući na značaj kohabitacije psihofarmakoloških i psihoterapijskih metoda i tehnika.

U trećem poglavlju: Značenje ljubavi i limbički sustav, autorica povezuje dva prethodna poglavlja, pojašnjavajući emocije, prije svega ljubav, u svjetlu psihodinamskih i neuroznanstvnih spoznaja. Služeći se recentnom literaturom približava čitatelju argumente kojima se osporava dihotomija tijelo-um, te postignuća suvremene neuroznanosti kojima se psihodinamski koncepti revidiraju i potvrđuju. Vraćajući se na rani razvoj i rani odnos majka-dijete, autorica pojašnjava ulogu limbičkoga mozga za razvoj djetetovih emocija. Povezujući psihodinamska tumačenja s neuroznanstvenim spoznajama, ponovno ukazuje na značaj ranog razvoja, ranog odnosa majka-dijete, te posljedicama koje karencija ljubavi može izazvati.

U četvrtom poglavlju: Kontakt “koža-na-kožu” i “klokanska skrb”, autorica opisuje uzajamnu psiho-fiziološku njegu para majka-dijete, te naglašava značaj kontakta “koža-na-kožu” od samog rođenja djeteta. Povlačeći paralele s psihodinamskim terminom, među kojima ističe privrženost (attachment), pojašnjava značaj fiziološkog razvoja djeteta u uvjetima “klokanske skrbi”. Navode se moguće traumatske posljedice ranog odvajanja djeteta od majke, socijalnoga gubitka i emocionalne deprivacije. Nadalje, opisuju se promjene u funkcioniranju mozga u navedenim negativnim uvjetima tijekom ranoga razvoja djeteta i patologije separacije. Ističe se nužnost redukcije izloženosti stresu i traumatskim iskustvima tijekom ranog razvoja, potiče fiziologiju ranog odnosa majka-dijete, ukazujući na dalekosežne posljedice u smislu medicinskoga i psihijatrijskoga zdravlja budućih generacija.

U dodatku: Neuroznanost i psihoterapija dan je pregled neurobiologijskih i neurokemijskih korelata psihoterapije. Navodeni su rezultati istraživanja kojima se prikazuju patofiziološke promjene nastale uslijed psihoterapije, a koje se danas mogu objektivizirati zahvaljujući napretku neuroznanosti.

Ovaj priručnik potiče na razmišljanje i otvara prostor dijalogu stručnjaka koji se bave psihoterapijom i neuroznanošću. Autorica postupno uvodi čitatelja u područje odstupanja od zdravog razvoja, razmatrajući učinke terapijskih intervencija i pojašnjavajući potrebu za komplementarnim tretmanom psihopatoloških stanja u psihijatriji, respektirajući i psihofarmakologiju i psihoterapiju.