CVIJET SA RASKRŠĆA

Cvijet sa raskršća je novela u kojoj su ljudi onakvi baš poput mjesta iz kojih dolaze. U djelu je prisutna jasna kompozicija u kojoj postoji ljubav na prvi pogled, puno opisa prirode, različiti pogledi na svijet i rastanak.

Antun Gustav Matoš je napisao preko šezdeset novela, od čega je objavio samo pola. Proza koju iznosi je raznovrsna, a najviše se izdvajaju pripovijesti u kojima se opisuju domaći ljudi. Postoji još jedna skupina, a u njoj se nalaze čudni likovi koji obično žive u nekom od europskih gradova.

Skupina Matoševih priča gdje pripadaju “Cvijet sa raskršća” i “Camao” očituje se iznošenjem dojmova u kojima je naglasak stavljen na kulturološka obilježja. Radi o se o djelima gdje se opis voljene žene vrši na temelju usporedbe s poznatim europskim portretima žena cijenjenih majstora slikarstva.

Solis kao putnik i lutalica u djelu “Cvijet sa raskršća” promatra slijepu djevojku kao ponovno rođenje ljepotica kakve je viđao na slikama svjetski priznatih majstora. Slučajni susret između ovo dvoje ljude opisan je u ljetnikovcu koji ima sva obilježja savršenog prostora u potpunosti odvojen od gradske buke i užurbanog načina života.