SUZE NEMAJU ZADNJU RIJEČ

Pisati o teškim temama kao što je gubitak najdražih osoba, katastrofe ili nesreće nije nešto čime se ljudi pisci vole baviti.

Ipak, poznati austrijski pisac knjiga duhovne tematike Josef Dirnbeck htio je pisati baš o tim temama i to na temelju stvarnih događaja. Još ranih osamdesetih on je o tome, zajedno s nešto starijim kolegom Martinom Gutlom, počeo pisati potaknut iznenadnom smrti mlade majke, uzorne vjernice i vrlo aktivne članice župne zajednice. To je pisanje bilo lišeno svih pobožnih klišeja, svake pa i najmanje patetike i htjelo je biti blizina u boli, propinjanju i pitanjima.

U ovoj knjizi autor polazi o stvarne činjenice žalovanja. Žalovati znači pomiriti se s gubitkom ljubljene osobe. Toga elementarnog iskustva nitko ne biva pošteđen – pa ni ljudi koji vjeruju nemaju neku 'prednost u startu'. Prisiljeni su na posve nov način pitati se o Bogu koji dopušta bol.

Pisac u ovoj knjizi pokazuje putove kroz žalovanje. Dobrim jezičnim osjećajem, obazrivim pristupom i taktom kao i primjerima iz književnosti i Biblije tu ozbiljnu temu i nezaobilaznu zbilju čini manje turobnom.