VUKOVARSKI FRANJEVCI U DOMOVINSKOM RATU

Ima povijesnih naznaka da su franjevci bili djelatno prisutni u Vukovaru kako prije dolaska Turaka, tako i za turske vladavine (1526.-1687.). No, svoje stabilno uporište u Vukovaru franjevci grade tek nakon povlačenja Turaka. Tada je napušteni Vukovar ostao s 106 stanovnika u 44 kuće.

Za vjerske usluge tamošnjih vjernika franjevci 1707. godine podižu drvenu crkvu, a 1732. godine grade crkvu iz čvrstog materijala. No, kako je broj vjernika do 1890. godine porastao na sedam tisuća, ova crkva je postala premalena pa se 1896. godine pristupilo njenom proširenju. Tim proširenjem i dogradnjom crkva je trostruko uvećana, onako kako danas izgleda. Arhitektonsko rješenje ove barokne crkve, inače djelo bečkog arhitekta Rikarda Jordana, je vrlo zanimljivo.

Veliki samostan naslonjen na crkvu, takav kakav je danas, građen je u vremenu od 1723. do 1953. godine. Od osnutka crkve i samostana u Vukovaru, uz crkvu je vezan i župni pastoral, a pisani podaci svjedoče da je 1695. godine bio župnikom fra Martin rodom iz Nijemaca.

Uz župni pastoral franjevci su u 18. stoljeću u Vukovaru pokrenuli javno pučko školstvo, dok je njihov samostan provincijsko središte za studij filozofije i teologije. Zahvaljujući ovim učilištima samostanska knjižnica se obogatila vrijednim i rijetkim knjigama.

U Domovinskom ratu crkva i samostan doživjeli su potpuno razaranje i opustošenje. Zahvaljujući našoj redovničkoj braći, napose Marku Kuroltu i Marku Maloviću, sačuvane su brojne kulturne vrijednosti, ali više ih je uništeno ili netragom nestalo. Posredstvom Ministarstva kulture RH otuđeno kulturno blago dobrim dijelom je vraćeno iz Srbije. Financijskom pomoći republike Hrvatske i Zagrebačke županije izvana su obnovljeni crkva i samostan, a sada je u tijeku, posredstvom Državnog Fonda za obnovu i razvoj, obnova unutrašnjosti crkve.