BRAĆA KARAMAZOVI (svezak II.)

Braća Karamazovi posljednji je roman ruskoga genija Fjodora Mihajloviča Dostojevskoga, koji je dovršio nepuna tri mjeseca prije smrti. Utjecaj ovoga romana, koji se smatra njegovim najvećim djelom, ne prestaje slabiti od njegova objavljivanja. Upečatljiva, snažna promišljanja o vjeri, smislu života, ljubavi i moralu duboko prožimaju Braću Karamazove, kao i niske strasti, pohlepa, tuga, ljubomora i humor.

Nakon što je razvratni vlastelin Fjodor Pavlovič pronađen mrtav, život trojice njegovih sinova nepovratno se mijenja: Mitja, njegov prvenac, i sâm strastvena duša obuzeta zemaljskim zadovoljstvima, odmah pada pod sumnju za ocoubojstvo. Drugi sin Ivan intelektualac je kojega duševne oluje dovode do potpuna sloma. Treći sin Aljoša duhovan je mladić koji daje sve od sebe da zaliječi duboke obiteljske podjele, a tu je još i sumnjivi lik njihova nepriznatoga polubrata Smerdjakova. Opisujući sudsku istragu i suđenje koje slijedi nakon ubojstva ovo vrhunsko remek-djelo dočarava svijet u kojemu su posve zamućene granice između nevinosti i pokvarenosti, dobra i zla, i u kojemu je vjera u čovječanstvo stavljena na najtežu kušnju. Duboko ponirući u ljudsku dušu i ocrtavajući psihološke portrete svojih likova Dostojevski iz temelja propituje najvažnije teme ljudske egzistencije stvarajući svoje najbolje djelo i jedno od najdragocjenijih djela svjetske književnosti.