IST I PIT. DALMATINSKA GASTRONOVELA

Ist i pit vrlo je zanimljiv tekst u kojem autor Dražen Čulić (pseudonim Marjan Bonkulović) progovara iz perspektive nekoliko likova (kazivača), ispisujući istovremeno tekst kuharice, romana u nastajanju, biografskog teksta o klapi (u stanju raspadanja) i niza priča o jednom gradu, jednoj pokrajini (Dalmaciji) i jednom životnom stilu.

Riječ je dakle o hibridnom rukopisu kojem je, uz samo iće i piće, u središtu interesa i u žarištu fabule pitanje identiteta i razlike u odnosu na druge. A to je razlika u odnosu na prostor drugih, jezik drugih ali i poetiku svakodnevnice u kojoj se ta razlika upisuje kao životni stil, pa čak i srž poetike življenja. To pitanje potrage za kulturnim identitetom funkcionira na više razina predstavljajući istovremeno potragu za identitetom prostora, lokalnu upisanost vernakularnosti kao vrijednosti po sebi, ali uz to ima i praktičnu stranu: propituje mjesto i ulogu kuhinje (hrane i pića) kao životnog stila.

Problemi pripadnosti, razlike i specifičnosti ostvarene tom lokalnom razlikovnom identifikacijom provlače se kroz napise koji ispisuju dva tjedna razgovora (zapisa) o hrani i piću, o lokalnoj razlici i o posebnosti koja se daje kroz razgovor o hrani, kulturi hrane i pića. Dokolica, znanje lokalnih mudrijaša, užitak mirisa i okusa kod autora su samo identifikacija mjesta polazišta u avanturu razotkrivanja identiteta i identitetskih obrazaca. Ti nas tekstovi uvode u zaokruženi mogući svijet razlike, dakle u prostor fikcije, priče i imaginarnog koje se ispisuje kao priča ali istovremeno cijelo vrijeme funkcionira i kao mogući biografski zapis. Fakcija i fikcija se prepliću u postmodernoj fuziji tekstualnih slojeva, tako da rukopis izgleda istovremeno okrenut tradiciji (kulturi prostora i življenja), ali i suvremenoj hibridizaciji te stvarnosti ostvarenoj kroz fuziju stilova, žanrova i opisanih razlika kao samodovoljnih vrednota. Stilski možemo reći kako ovdje govorimo o zrelom i vještom rukopisu. Knjiga se uklapa u takozvani splitski ‘utorkaški’ krug. Iz njega generički potječe: stilski, svjetonazorno i na razini upisivanja u korpus. Ali ona je također bitno drugačija od zamišljenog obrasca kruga.

Za ovaj rukopis tako možemo reći kako izlazi iz novorealističke paradigme kakvu u svoju humornu i ironičnu prozu upisuju drugi autori toga kruga. Umjesto toga, Čulićev tekst funkcionira istovremeno kao neo-tradicijski rukopis, i to takav koji tradiciju istovremeno ironizira i afirmira.