PROIZVODNJA NEPRIJATELJA

Od pada Berlinskog zida i kraja sukoba Istok-Zapad, svijet je ušao u novo doba, ne doba trajnog mira, svaki dan koji prođe pokazuje suprotno, nego doba koje unosi mnogo veći nemir, doba odsutnosti neprijatelja, barem nekog neprijatelja koji bi duže vrijeme bio konstantan, jedinog koji bi bio u stanju stvoriti čvrste veze nacionalne zajednice pred nekom zajedničkom opasnošću. Ta iznenadna praznina potiče države na korjenitu promjenu strategije kako bi se opet stvorio neki povod za sukob, kao što je na eklatantan način učinio George Bush u svom govoru o stanju Unije, spominjući „osovinu zla“, 29. siječnja 2002. Strah od stvarnih i izmišljenih neprijatelja bio je čimbenik očuvanja mira, ali u bliskoj prošlosti i svojevrsni „okidač“ za početak rata koji je mnogima donio goleme patnje.