DUH PROSVJETITELJSTVA

Što je duh prosvjetiteljstva i koje je njegovo značenje za nas?

U vječnom hodu od prošlosti do sadašnjosti i natrag, Tzvetan Todorov u knjizi Duh prosvjetiteljstva nudi odgovore na ovo pitanje, ne skidajući pri tom pogled s naše epohe.

"Nakon smrti Boga, nakon kraha utopija, na kojem duhovnom i moralnom osloncu želimo graditi svoj zajednički život? Želimo li postupiti poput odgovornih bića, potreban nam je neki pojmovni okvir koji se ne bi temeljio jedino na našim riječima, što je lako, nego i na našim djelima. Upustivši se u traganje za tim okvirom dospio sam do jedne struje misli i osjetilnosti – humanističke inačice prosvjetiteljstva. Tijekom tri četvrtine stoljeća, naime u godinama što su prethodile 1789., dogodio se velik prevrat koji je, više od ijednog drugog, odgovoran za naš sadašnji identitet. Prvi put u povijesti ljudska su bića odlučila uzeti sudbinu u svoje ruke i dobrobit čovječanstva označiti kao krajnji cilj svog djelovanja. Taj je pokret krenuo iz cijele Europe, ne iz samo jedne zemlje, i našao svoj izraz u filozofiji i politici, u znanostima i umjetnosti, u romanu i autobiografiji.
Prosvjetiteljstvo pripada prošlosti, s obzirom na to da je postojalo stoljeće prosvjetiteljstva; pa ipak, za nj se ne može reći da je „prošlo“ jer ono ne označuje neko povijesno određeno razdoblje naučavanja, već pristup pogledu na svijet. Stoga ga i dalje spominjemo, ovisno o slučaju i opredjeljenju autora, optužujući ga da je izvor naših starih i postojećih zala, kolonijalizma, genocida, vladavine sebičnosti; ili mu se pak obraćamo da priskoči u pomoć našim sadašnjim i budućim nedostacima. Stoga predlažemo da se „iznova upali svjetlost prosvjetiteljstva“, ili pak da svojom svjetlošću obasja krajeve i kulture koje ga još nisu upoznale."

Koji je cilj prosvjetiteljstva? Koje su njegove temeljne ideje? Autonomija, čovječnost, univerzalnost – što podrazumijevaju? Onkraj njegova odbijanja ili prizivanja, kakav je točno utjecaj prosvjetiteljstva na tijek povijesti? Daje li nam oruđe za rješavanje današnjih političkih problema? Tražeći odgovore na ova pitanja, Tzvetan Todorov napisao je knjigu sjajno sintetiziranih misli koja žanrovski funkcionira na pola puta između vijesti i političke filozofije.

U vrijeme kada rasprave o idejama manjka u vodećim medijima, Todorov piše o duhu prosvjetiteljstva koji u velikoj mjeri određuje zapadna društva i naša promišljanja. Knjiga ispisuje konture jedne škole mišljenja: birati sami, ne preuzimati ono nametnuto; emancipacija i autonomija. Desakralizacija dogmi i institucija. Znanje o svijetu crpljeno iz dva izvora: razum i iskustvo. Čovjek mora dati smisao svome zemaljskom životu, a država nije u službi božanskoj, već u službi građana. Razdvajanje vlasti, obrana pojedinca, jednakost prava, pluralitet ideja, diskusija, ljudska prava, to su ideje kojima se bavi Todorov.