DOSJETKA I NJEZIN ODNOS PREMA NESVJESNOME

"Dosjetka i njezin odnos prema nesvjesnome" (1905.) ubraja se među ključna djela Sigmunda Freuda.

Riječ je, međutim, o djelu u kojemu se služi jednostavnijim stilom pristupačnijim širem čitateljstvu i cilj mu nije toliko ustanoviti metode liječenja koliko pokazati funkcioniranje društva i ulogu dosjetki i viceva u ljudskom svakodnevnom ponašanju.

U ovome djelu Freud tvrdi da je dosjetka vrsta mehanizma katarze za potisnute negativne energije.
Jedna od teza knjige jest ta da se preko vrsta dosjetki i viceva koje stvara jedno društvo može donijeti dalekosežne zaključke o njemu.
Freud izražava duboko uvjerenje da su isti oni procesi koji su u vezi sa stvaranjem snova u nesvjesnom umu na djelu i kod stvaranja dosjetki.
Riječ je o djelu koje donosi dalekosežne zaključke na području kulturalne antropologije.