ŽIVIMO LI U POSLJEDNJIM VREMENIMA?

 Evo nekoliko tema koje M. O’Brien obrađuje u ovoj knjizi: *** Glavna će Apokalipsa biti ono razdoblje povijesti kad će baš sve biti stavljeno na kušnju; kad će i sama Crkva biti razapinjana po čitavom svijetu. Na što ćemo se tada osloniti? Hoćemo li se i mi, poput Lotove žene, osvrnuti prema sigurnosti što ju je nekoć predstavljala Sodoma? *** Našu je savjest potrebno trajno zatezati kao što se zatežu žice žičanog glazbala, jer su žice uvijek sklone olabaviti se. Upravo će podlaganje ljubljenog glazbala Skladatelju omogućiti stvaranje uzvišene glazbe - u ovom slučaju glazbe našeg života - u svijetu. *** Ako oplakujemo postojeću situaciju onda ujedno i zazivamo milosrđe Božje nad nju i postajemo spremni prikazati svoje živote na tu nakanu. To nije nikakva depresija, niti “negativan stav”; to nije pesimizam, jer ne oplakujemo nešto što je umrlo, već nešto što je teško bolesno, ali što isto tako može i ozdraviti. *** Katolički narodi će, ako budu vjerni svom identitetu i zauzmu čvrst stav unutar svog okruženja - postajući u potpunosti svjesni tko su i što su - biti “znaci osporavani.”