MAMA BI PLAKALA DA ZNA

“Nova knjiga Domagoja Zelenike zbir je emocija, ona je autorefleksija,
introspekcija – ona je odrastanje. Nije poezija, ali nije ni priča – to je
jednostavno Domagoj sam. Riskira time izložiti svoju nutrinu drugima, no
budući da je lirsko izražavanje oduvijek bilo i sredstvo približavanja
drugim srcima, Domagoj je ovime pogodio u centar. Potrudio se dovoljno
otkriti kako bi se čitatelji mogli poistovjetiti s njim, ali i dovoljno
sakriti kako ne bi bio previše ranjiv.



Izgleda da je ova nova knjiga pojmovnik za sve one riječi koje smo
zaboravili jer smo ono što podrazumijevaju sklonili daleko od očiju” —
Isidora Vujošević, recenzentica