SAMI ZAJEDNO

Facebook. Twitter. SecondLife. „Pametni“ telefoni. Robotski kućni ljubimci. Robotski ljubavnici. Prije trideset godina pitali smo se za što će se koristiti računala. Sada je pitanje za što ih ne bismo koristili. Tehnologija obećava da možemo činiti bilo što bilo s kim od bilo kuda. Ali nas također iscrpljuje jer se trudimo učiniti sve od svuda. Počinjemo osjećati iscrpljenost od života koji tehnologija omogućuje. Možda smo slobodni raditi s bilo kojeg mjesta, ali također smo skloni usamljenosti. Skrećemo u nove tehnologije u nadi da ćemo ispuniti prazninu, ali kako tehnologija ide gore, naš emocionalni život se pogoršava. Autorica je provodila sustavna opažanja i eksperimente, koristila obilnu literaturu, kako bi opisala sve rašireniju pojavu odmaka ljudi od samih sebe. Njezin cilj je potaknuti zabrinutost zbog sve veće prevlasti tehnologija u privatnim životima djece i odraslih. Na temelju intervjua sa stotinama djece i odraslih, opisuje novi, uznemirujući odnos između prijatelja, ljubavnika, roditelja i djece, i novih nestabilnosti u tome kako razumijemo privatnost i zajednicu, intimnost i samoću. To je priča o emocionalnom pomaku, o rizicima koji su došli nesvjesno. Ali, to je također priča o nadi, pa tako čak na mjestima gdje je digitalno zasićenje najveće postoje ljudi, osobito mladi, koji pitaju teška pitanja o povratku na ono što je najbitnije za održavanje izravnih ljudskih veza. Na pragu onoga što Turkle naziva „robotski trenutak“, naši nas uređaji brzo podsjete da imamo ljudsku svrhu i, možda, ponovno otkrijemo što je ona.