OGLED O LJUDSKOM RAZUMU svezak I-II

Čitatelju,
Ovdje u tvoje ruke stavljam ono što me je zabavljalo tijekom nekih od mojih dugih sati dokolice. Ako mi se posreći da tako bude i s tvojima, pa se dogodi da ti uživaš čitajući to makar upola toliko koliko sam ja uživao pišući, onda ćeš teško pomisliti kako si krivo uložio svoj novac, kao i ja svoj trud. Nemoj to shvatiti kao pohvalu mojeg vlastitog djela, niti zaključiti, zato što je mene radovalo stvarati ga, da sam njime zadivljen sada kada je dovršeno. Onaj koji sokolari nad ševama i vrapcima ne zabavlja se išta manje, iako je riječ o puno lakšem pothvatu negoli onaj koji lovi plemenitiju divljač; i slabo je upoznat s predmetom ove rasprave, s RAZUMOM, onaj koji ne zna, budući da je riječ o najuzvišenijoj sposobnosti duše, da se ona rabi s većim i trajnijim oduševljenjem negoli bilo koja druga. Njegova traganja za istinom nalik su sokolarstvu i lovu, u kojima sama potraga predstavlja velik dio tog zadovoljstva. Svaki korak koji um načini u svojem napredovanju prema spoznaji dovodi do nekog otkrića, koje nije samo novo, nego i najbolje, barem za neko vrijeme.

Jer razum, poput oka, motreći predmete samo svojim vlastitim vidom, ne može ne biti zadovoljan onim što otkrije, manje žaleći za onim što mu je promaklo, budući mu je nepoznato. Stoga onaj koji se izdignuo iznad prosjačke zdjelice, pa ga ne zadovoljava životarenje na ostacima isprošenih mnijenja, potičući svoje vlastito mišljenje na djelovanje, kako bi pronašao i slijedio istinu, neće (na što god se namjerio) propustiti lovčev užitak. Svaki trenutak njegove potrage nagraditi će njegov trud nekom ugodom, a on će imati razloga pomišljati kako njegovo vrijeme nije bilo uzalud potrošeno, čak i kada se ne može osobito pohvaliti bilo kakvim velikim postignućem. (John Locke, 1689. godine)