SLONICU JE STRAH VIKANJA I KAZNE - slikovnica

Sva djeca doživljavaju strah te se to smatra normalnim dijelom djetetova razvoja. Bez obzira na to čine li se odrasloj osobi djetetovi strahovi realni ili ne, za dijete su oni realni i na odraslima je da pronađu način kako da se dijete ponovno osjeća sigurno i zaštićeno uz njih. Kako se djetetova mašta isprepliće s realnošću, osobito je važno da roditelj (i/ili druga odrasla osoba koja odgaja dijete) pomogne djetetu da se nosi sa strahom, da ga smiri, da mu pruži podršku uz pomoć fizičkoga kontakta i umirujućih riječi.

U našoj je kulturi uobičajeno isticati ono što je loše učinjeno, drugim riječima − kritizirati. Često to činimo dobronamjerno, da dijete ili netko drugi nauči i postane još bolji u nečemu. No, iako kazne imaju svoju svrhu u odgoju, uz česte kritike kazne imaju neželjenu posljedicu − dijete razvije snažnu unutarnju kritičnost, što utječe na razvoj niskog samopoštovanja i anksioznosti, odnosno stalne tjelesne napetosti i straha, a katkad i simptome depresije.

Slonicu je strah vikanja i kazne spada u tzv. terapeutske priče.