IDISS

Robert Badinter, poznati francuski političar i pravnik, prati sudbinu svoje bake Idiss, koja je 1912. zbog siromaštva i rastućeg antisemitizma u carskoj Rusiji odselila s obitelji u Pariz. Ondje je proživjela najbolje godine života prije nego što su se nad njezinom obitelji nadvili tmurni oblaci nacizma i rata.

Napisao sam ovu knjigu kao posvetu Idiss, mojoj baki s majčine strane. Ovo nije ni biografija ni analiza stanja židovskih imigranata iz Ruskog Carstva koji su se nastanili u Parizu prije 1914. Ovo je samo priča o jedinstvenoj sudbini o kojoj sam često sanjao. Neka također bude, mimo proteka vremena, svjedočanstvo ljubavi prema unuku.

Robert Badinter

* * *

Idiss, moja baka s majčine strane, rodila se 1863. u Jidišlandu, na zapadnoj granici Ruskog Carstva. Upoznala je siromaštvo, pa čak i bijedu Židova iz štetla u Besarabiji. Molitva petkom navečer završavala je zahvalom Gospodinu koji joj je dao kruha da nahrani obitelj. To je bilo apsurdno u njezinoj sadašnjoj situaciji. Ali ta ju je formulacija umirivala. Bog bdije nad njezinom obitelji u Francuskoj, kao nekoć u Besarabiji. Idiss mu je bila zahvalna na dobročinstvima, ali im se nije čudila. Gospodin je pravedan, a Idiss je izdržala svoje ovozemaljske kušnje ondje, u Besarabiji. A ovdje, u ovoj stranoj zemlji, za nju ništa nije bilo lako.
Danas, kad sam došao u bakine godine, razmišljam o njezinoj prošlosti koja je pomalo i moja. Dira me, ali me i nasmijava, kao da pored mene sjedi neki pripovjedač i podsjeća me na sudbinu moje bake, na jeziku čiji su me naglasci ljuljali u kolijevci mog djetinjstva.