O LJUDIMA I LEMINZIMA

Giorgio Agamben, jedan od vodećih suvremenih filozofa i teoretičara politike, u ovoj je knjizi sabrao svoje misli o politici, demokraciji i epidemiji. U tim jezgrovitim, katkad vrlo kratkim istupima, autor promišlja o etičkim i političkim posljedicama pandemije te definira preobrazbu političkih paradigmi u zapadnim demokracijama. Pita se kako je moguće da je, uime biološke sigurnosti i zdravlja, model građanskih demokracija s jasno definiranim pravima, demokratskim procedurama i ustavima mogao ustupiti mjesto novom despotizmu u kojem su građani prihvaćali dotad neviđena ograničenja slobode.
Agamben taj novi mehanizam upravljanja koji proizlazi iz spoja straha za vlastito zdravlje i moći državne vlasti naziva „biološkom sigurnošću“ te ga smatra učinkovitijim od svih koje je zapadnjačka povijest dosad upoznala. Autor zaključuje da su ljudi, kada je riječ o prijetnji zdravlju, spremni prihvatiti nezamisliva ograničenja sloboda, koja nisu prihvaćali ni u velikim svjetskim ratovima ni u totalitarnim režimima.

* * * 

Giorgio Agamben (1942.) jedna je od vodećih ličnosti u filozofiji i političkoj teoriji. Njegovo jedinstveno čitanje književnosti, književne teorije, kontinentalne filozofije, političke misli, religijskih studija i umjetnosti učinilo ga je jednim od najinovativnijih mislilaca našeg vremena.
Agamben je studirao pravo i filozofiju na Sveučilištu u Rimu, gdje je napisao neobjavljenu doktorsku tezu o političkoj misli Simone Weil. Kao postdoktorand u Freiburgu (1966. – 1968.) sudjelovao je na seminarima Martina Heideggera o Hegelu i Heraklitu, a od 1974. do 1975. bio je suradnik na Institutu Warburg Sveučilišta u Londonu. Predavao je na Sveučilištu Macerata, Sveučilištu u Veroni, Collègeu Internationale de Paris, Università della Svizzera Italiana, Università Iuav di Venezia, New School u New Yorku i The European Graduate School / EGS, gdje drži katedru Barucha Spinoze.
Od 1980-ih, velik dio rada ovog filozofa može se čitati kao pokret prema projektu Homo sacer, koji počinje knjigom Homo sacer: Suverena moć i goli život (1995.). Rad se bavi pitanjima koja su postavili brojni teoretičari iz dvadesetog stoljeća, ponajprije Michel Foucault, te ih nadograđuje. Ukratko, projekt je odgovor na pitanja totalitarizma i biopolitike. Neka od njegovih istaknutih djela su: Izvanredno stanje – Homo Sacer II, 1, Ono što ostaje od Auschwitza: Arhiv i svjedok, Homo Sacer III, Goloća, Ideja proze, Profanacije, Vrijeme što ostaje i Autoportret u radnoj sobi.