DOVIĐENJA U BLEIBURGU

Ova knjiga ne govori o ratu kroz velike bitke, datume i pobjede. Ona ga bilježi ondje gdje je najstvarniji, u kratkim trenucima između zapovijedi, u tišini vojarni, na rubovima dana kad čovjek posegne za papirom i napiše nekoliko redaka onima koje voli.

Pred vama su pisma. Oko stotinu njih. Nisu to izvještaji ni svjedočanstva u službenom smislu, nego tragovi života koji se pokušava održati usred nečega što ga stalno razara. Svako pismo nosi jedno ime, jednu dob, jedno mjesto iz kojeg je netko otišao i u koje se nada vratiti. U njima nema velikih riječi, ali ima onoga što ostaje: smijeha među vojnicima, sitnih radosti, straha koji se ne izgovara naglas, i misli koje se usude zapisati tek kad padne noć.