DJELA I. - IX.

" U svijet koji je stvarao šest dana, kaže Pismo, posljednjega, šestoga dana  stavio je svoju sliku koju je stvorio. Dar dana šestoga. Riječ i slika dva su stožera biblijske vjere. Zdravko Kordić se oslanja na egzistencijalističku filozofiju koja korespondira s njegovom mišlju - pjesnik razmišlja o temeljnim pitanjima života i smrti; o pitanjima bitka u svijetu; o pitanjima  bivstva.

  Krik kao temeljna odredbenica Kordićeva pjevanja i mišljenja, poklapa se sa svijetom u kojem živi i u kojemu mi JESMO; poklapa se s Apsolutom koji određuje njegovo budućnosno opredjeljenje i život.

   U ovih devet knjiga ukoričeno je sve bitno što je Kordić pisao a i što su drugi o njemu pisali. To su knjževno-kritički tekstovi o zavičajnim velikanima, uopće o hrvatskim i inim književnicima; filozofijsko-teološka razmišljanja o Svijetu, estetičke studije, i t.d., kao i dvije opsežne knjige njegova ontološkoga stvaranja a to je pjesništvo. Pjesnik nadvlada svoje misli i u snovima luta između cedrova i svjetlosti; tmina i svjetlost se izmjenjuju ispod "Staroga hrasta", mirišu u pjesmi, u lirskim tekstovima - "ponad svih strahova" - radosno odjekuju u ozračju besmrtne duše. Poezija mu je intelektualistička - u upitu su temeljni smislovi pjevanja - "povjerenja u demijuršku snagu Riječi, njen mistički korijen i smisao".

 U pjesmi ( i u tekstu) je naglašena introspektivnost; ispitivanje o dilematičnim stanjima svijeta i svijesti - "pjesničko ispitivanje noći mikrokozmosa s notom tragičnoga pathosa  u artikuliranju stiha." Neizrecivo iskazati jezikom i u jeziku, pjesmom, filozofijskom fugom; poetikom prostrora i sanjarije bachelardovskim plamenom voštanice. 

  Hermeneutičko razumijevanje prastarih i najnovijih tekstova - upuštanje u tamnost jezika, njegov onto-theo-filozofijski simbol završava u kršćansko uzusu i razumijevanju  Zemlje i Neba; te u bitku vremena i u vemenu bitka. 

Imajući u vidu sve sastavnice književno-filozofijskoga puta i područje iz kojega je Zdravko Kordić - treba li dodati da je to djelo pisano blistavim hrvatskim  jezikom - u kojem metafora i metafizika idu ruku pod ruku; njegova poruka, pouka i razmišljanje kazuju mnogo o sve/ukupnosti životodajnosti i životvornosti kroza biblijske inkantacije koje poetičkim govorom u cijelom djelu odjekuju kroz emocionalna iskustva i misaonu djelatnost u svemirska prostranstva, "u etire".

" U svijet koji je stvarao šest dana, kaže Pismo, posljednjega, šestoga dana  stavio je svoju sliku koju je stvorio. Dar dana šestoga. Riječ i slika dva su stožera biblijske vjere. Zdravko Kordić se oslanja na egzistencijalističku filozofiju koja korespondira s njegovom mišlju - pjesnik razmišlja o temeljnim pitanjima života i smrti; o pitanjima bitka u svijetu; o pitanjima  bivstva.

  Krik kao temeljna odredbenica Kordićeva pjevanja i mišljenja, poklapa se sa svijetom u kojem živi i u kojemu mi JESMO; poklapa se s Apsolutom koji određuje njegovo budućnosno opredjeljenje i život.

   U ovih devet knjiga ukoričeno je sve bitno što je Kordić pisao a i što su drugi o njemu pisali. To su knjževno-kritički tekstovi o zavičajnim velikanima, uopće o hrvatskim i inim književnicima; filozofijsko-teološka razmišljanja o Svijetu, estetičke studije, i t.d., kao i dvije opsežne knjige njegova ontološkoga stvaranja a to je pjesništvo. Pjesnik nadvlada svoje misli i u snovima luta između cedrova i svjetlosti; tmina i svjetlost se izmjenjuju ispod "Staroga hrasta", mirišu u pjesmi, u lirskim tekstovima - "ponad svih strahova" - radosno odjekuju u ozračju besmrtne duše. Poezija mu je intelektualistička - u upitu su temeljni smislovi pjevanja - "povjerenja u demijuršku snagu Riječi, njen mistički korijen i smisao".

 U pjesmi ( i u tekstu) je naglašena introspektivnost; ispitivanje o dilematičnim stanjima svijeta i svijesti - "pjesničko ispitivanje noći mikrokozmosa s notom tragičnoga pathosa  u artikuliranju stiha." Neizrecivo iskazati jezikom i u jeziku, pjesmom, filozofijskom fugom; poetikom prostrora i sanjarije bachelardovskim plamenom voštanice. 

  Hermeneutičko razumijevanje prastarih i najnovijih tekstova - upuštanje u tamnost jezika, njegov onto-theo-filozofijski simbol završava u kršćansko uzusu i razumijevanju  Zemlje i Neba; te u bitku vremena i u vemenu bitka. 

Imajući u vidu sve sastavnice književno-filozofijskoga puta i područje iz kojega je Zdravko Kordić - treba li dodati da je to djelo pisano blistavim hrvatskim  jezikom - u kojem metafora i metafizika idu ruku pod ruku; njegova poruka, pouka i razmišljanje kazuju mnogo o sve/ukupnosti životodajnosti i životvornosti kroza biblijske inkantacije koje poetičkim govorom u cijelom djelu odjekuju kroz emocionalna iskustva i misaonu djelatnost u svemirska prostranstva, "u etire".