KRŠĆANSKA IZVORIŠTA DJEČJE KNJIŽEVNOSTI

U uvodu autor određuje svrhu svoga književnoga istraživanja: kršćanski motivi u dječjoj književnosti. Svoja književnokritička razmišljanja temelji na domaćoj i stranoj dječjoj književnosti, na svim književnim vrstama i žanrovima, na književnosti objelodanjenoj u časopisima.
Vremenski okvir određen je počecima hrvatske dječje književnosti, od prve polovice 19. stoljeća do današnjih dana.
Zaključke i stavove autor temelji na pomnoj analizi fabule, likova, jezika i stila i to na nizu primjera komparativnom metodom pokazujući na koje se sve načine književni motivi prispodobljuju kršćanskim. Stil pisanja je jednostavan, razumljiv, znanstveno opravdan, privlačan.
Kršćanska se ishodišta dječje književnosti neposredno temelje na prispodobama i izrekama, ali se i posredno iščitavaju iz književnoga djela (najčešće dobrota, siromaštvo, siromaštvo duha, poniznost, bogo-bojažljivost...) postupkom lika, govorom, pejsažem, zvukom, slikom...
Usporedbe Biblije i književnih djela nisu nametnute, nego izviru iz samog djela, pa je svaka interpretacija samosvojna, lako je čitateljima i do sada bilo jasno da dječja književnost ima ishodišta u kršćanskoj istini i da je njome isprepletena i prepletena, ovom je knjigom Stjepan Hranjec usustavio i učvrstio takvu spoznaju i obogatio hrvatsku književnu kritiku o dječjoj književnosti.