DAVIDIJADA

Kada je prije trideset godina po prvi put publiciran Marulićev latinski ep, spoznaje o njegovu pjesništvu obogaćene su nizom novih afirmativnih elemenata. I to ne samo u pogledu Marulova latinističkoga versifikatorskog umijeća, nego i u pogledu svekolike umjetničke tvorbe splitskog patricija, humanista i začinjavca. Hrvatska humanistička poezija ukazala se iz svoje razgranate i plodne produkcije kroz jedno vrhunsko, po mnogo čemu, središnje ostvarenje, koje je pomaknulo granice njezine kreativnosti. Taj veleban pjesmotvor, nastao nakon više uspješnih latinskih proznih spisa, koji će imati svjetski odjek, potvrdio je Marulića kao prvorazrednoga auktora u najzahtjevnijoj renesansnoj vrsti, vergilijanskoj epici. Davidias je u neku ruku njegova summa poetica, sinteza cjelokupnih literarnih iskustava s aspekta naratološke, poetičke, versifikatorske i kompozicijske osposobljenosti, poetski most između Biblije i Marulova uzora Vergilija, između »harvackih« i latinskih pjesama, ambiciozni pokušaj da se u najstrožim mjerilima iskaže kao poeta christianus.