STUPNJEVI ORGANSKOGA I ČOVJEK - Uvod u filozofsku antropologiju

Odlučujuće poticaje za ovu knjigu dobio sam za vrijeme mojega studija zoologije u Heidelbergu kao učenik Butschlija i Herbsta, Windelbanda i Troeltscha, Driescha i Laska, a potaknut produbljenim napetostima koje su postojale između prirodnih znanosti i filozofije. One su onoga tko jedno nije htio žrtvovati drugome nagonile na promišljanje novih mogućnosti filozofskog razumijevanja prirode koje je doraslo oštroj kritici ondašnje filozofije, kao i bilo spremno prihvatiti impulse, osobito nove biologije Driescha i Uexkiilla. Vjerujem da sam prvi korak u tom smjeru načinio u Jedinstvu osjetila (Einheit der Sinne) 1923. Za vrijeme pisanja toga djela uobličio sam plan za ovaj rad koji leži pred nama i imao namjeru objaviti ga u formi kraće brošure, u neku ruku kao dodatak zadnjem poglavlju navedenoga djela. Razrada me je uvjerila u nemogućnost takove namjere. Cjelinu je trebalo šire izložiti te u temelju i metodi oblikovati samostalno. Godine 1924. najavio sam to u predgovoru knjige Granice zajednice (Grenzen der Gemeinschaft) pod nazivom "Biljka, životinja, čovjek. Elementi kozmologije žive forme". Vanjske smetnje i velike teškoće rada na tlu zanemarenom od strane novije filozofske tradicije odložile su završetak ovog rukopisa do jeseni 1926.

Problemi filozofske biologije i antropologije koje on obrađuje proizašli su iz konzekventnog slijeda mojih istraživanja filozofije osjetila. Teorija modaliteta osjetila kao jedne specifične odnošajne forme tijela i psihe, odnosno materijalnosti i davanja smisla, nagonila je — posebno kod problema tzv. nižih osjetila i problema objektivnosti osjetilnih kvaliteta — na jedno fundamentalnije shvaćanje odnosa tijela i okolnog svijeta. Odatle se nadalje otvorio uvid u određene zakone korelacije forme tijela i forme okolnog svijeta, koji očito predstavljaju zakone organizacije života.