IDENTITET

… Kunderin "rez" nastao promjenom jezika ne čini se odveć radikalnim. Međutim, roman “Identitet” nešto je posve drugo. Češka kao toponim, odnosno Česi kao narod, u ovom se romanu uopće ne spominju. Niti jednom! Također, nakon više od 20 godina u Kunderinoj prozi nema onog njegovog "ja". U romanu nema ni naznaka koegzistencije različitih povijesnih vremena. Kundera kao da eksperimentira s idejom da postane "običan" francuski pisac. Likovi su napadno francuski; imena (Chantal i Jean Marc) ih skoro pa karikaturalno "legitimaraju". Osim nekoliko epizoda, u ovom romanu skoro da nema ništa kunderijansko. Postoji, međutim, jedna stvar koja otkriva onoga starog Kunderu koji nije u stanju ostvariti san o nekoj velikoj neočekivanoj nevjernosti. Tek što je napustio jednu arhetipsku formu on već stvara drugu. Jer, s čisto formalne strane, “Identitet” je blizanac “Usporavanja” (“Polaganost”, op.ur.). Ponovno kratki roman, ponovno 51 kratko poglavlje! 

Nakon publiciranja “Identiteta” Guy Scarpetta je načinio kratki intervju s Kunderom objavljen u Le Nouvel Observateuru. Na Scarpettino pitanje o razlikama među njegovim trima romanima napisana na češkom jeziku u Francuskoj te dvama novim francuskim romanima, Kundera je odgovorio da je razlika manje nego što Scarpetta misli. Ističe (s pravom!) da je melodija njegove rečenice identična i na češkom i na francuskom jeziku te kako je s “Besmrtnošću” dosegao zenit jedne forme koju je stoga morao mijenjati. Nakon Scarpettina inzistiranja na tvrdnji kako su razlike ipak veće, Kundera će u svom stilu, ‘muzikološki’, odgovoriti da su češki romani bili komponirani kao sonate, dok je s francuskim krenuo u istraživanje nove, kraće forme. Dok su češki romani ‘duga potraga za nekoliko definicija koje izmiču’, francuski predstavljaju ‘magično kruženje motiva’. 
( Muharem Bazdulj )