HRVATSKA GRAFIKA

Hrvatska grafika ima bogatu višestoljetnu tradiciju, pri čemu su mnogi hrvatski grafičari, značajno doprinijevši svojim radom grafičkoj umjetnosti u doba kada su djelovali, ostavili neizbrisiv povijesni trag ne samo u povijesti hrvatske grafike već je njihovo stvaralaštvo obilježilo i mnoge europske grafičke centre, osobito u XVI. stoljeću.

Hrvatska suvremena grafika, koja se nadovezuje na bogatu grafičku tradiciju, prepoznatljiva je svojom osebujnim uspješnim likovnim izrazom, stoga ne čudi što danas imamo čitav niz grafičara koji su svojim radom ne samo zapaženi već i nagrađivani izvan granica Hrvatske. Zbog svega toga je opravdano i korisno na jednome mjestu opisati grafičku umjetnost u Hrvatskoj i umjetnike grafičare i to u vremenskom razdoblju od nastanka prvih hrvatskih grafika pa sve do danas. Dosad takvog pregleda grafičke umjetnosti u Hrvatskoj nije bilo.

Grafika se kao vizualni medij u Hrvatskoj javlja usporedo s tiskarstvom u drugoj polovici XV. stoljeća, a postaje osobito popularna u doba renesanse zahvaljujući knjižnim ilustracijama, poglavito onima u liturgijskim knjigama, i to na hrvatskome jeziku, tiskanima u Veneciji, ali i u tiskarama koje su se nalazile u Senju, Rijeci, Nedelišću i Varaždinu.

Posebno će se istaknuti kreativni doprinos povijesti europske grafike nekolicine umjetnika, majstora podrijetlom iz hrvatskih krajeva, koji su djelovali izvan uže domovine: Andrije Medulića (Andrea Meldolla Schiavone), Martina Rote Kolunića, Natalea Bonifacija i Jurja Julija Klovića (Giorgio Giulio Clovio). Istaknut će se i vrlo vrijedan grafički doprinos književnika, povjesničara i kulturnog djelatnika Pavla Rittera Vitezovića (1652. – 1713.), koji se okušao i kao grafičar-bakropisac. Boraveći između 1676. i 1679. godine u Wagenspergu (Bogenšperk) kod slovenskoga polihistora Janeza Vajkarda Valvasora, izradio je prema Valvasorovim crtačkim predlošcima niz grafičkih veduta hrvatskih i slovenskih gradova te burgova u tehnici bakropisa.