MOJA KIŠNA DJEVOJČICA

Što je to sreća, a što je ljubav? Može li netko tko ima dijete koje odskače od "norme" biti sretan, može li netko voljeti dijete koje nije rodio, što bi neupućeni rekli - tuđe dijete? Čime se mjere ljubav i sreća?
Naša Princeza, naša kći koju smo posvojili, ima Aspergerov sindrom, poremećaj iz autističnog spektra. Društvo na nas, takve roditelje, gleda kao na neke
heroje - imamo dijete koje nije naše biološko i još s posebnim potrebama - pa to je za dvostruko žaljenje. Treba puno snage za borbu protiv takva stava...
Ja znam odgovore na sva gore postavljena pitanja. Ljubav je kad pogledate u nečije oči, a u njima vidite sunčane zrake, plavetnilo neba i... čitav svijet. Naš čitav
svijet jest u pogledu dva oka boje jantara. A sreća, to je ono kad te ta dva oka boje jantara
pogledaju i kažu: "Volim te do neba i natrag", a ja kažem: "I ja tebe isto, do neba i natrag, i opet do neba, i opet natrag... i sve tako dok živim."