OZBILJNOST NADNARAVNOG

U filozofiji je razvijao neotomistički personalizam, dok je kao teolog prvenstveno apologet. U svojim je djelima stalno podsjećao na vrijednosti kršćanske vjere, neumorno je nastojeći razumski legitimirati i braniti. Njegova preokupacija je ustanoviti multidimenzionalnost čovjekove otvorenosti ka Nadnaravnome, što se ima sasvim konkretno odraziti ne samo na osobno razumijevanje smisla vremenitog i onostranog života osobe nego i na društveni život, u kojem bi dobro osobe trebalo biti središte nastojanja da se on što bolje uredi.