ZOVEM SE NITKO

Skočibušić je u ovom djelu u prozu preveo Homerov spjev "Odiseja". Po njegovim riječima, to je učinio jer su Homerovi prijevodi na hrvatski jezik stari i arhaični, pa je postojala potreba da se to klasično djelo, temelj zapadne kulture i civilizacije, približi današnjem vremenu.

Po njegovim riječima, veoma zahtjevno gradivo Homereve "Odiseje" ispripovijedao je na temelju Maretićeva prijevoda, grčkog originala i na temelju proznih prijevoda na strane jezike, prije svega njemački i engleski.

- Jedan dio teksta napisao sam na čavkavskom narječju hrvatskog jezika. Sam Homer ne upotrebljava nikakav dijalekt nego samo jedan jednoličan tadašnji grčki jezik, a meni se učinilo da je dijalekt u nekim njegovim epizodama prikladan za uporabu. Drugi razlog je osobne prirode. Ja volim dijalekte kao jedan od glavnih identitetskih obilježja svakog naroda - kazao je Skočibušić.

Dodao je kako je knjigu posvetio trojici svojih prijatelja koji nisu vise među živima: književniku Petru Milošu, Ivanu Bagariću i akademiku Radoslavu Katičiću, te hrvatskim braniteljima jer, kako je rekao, "Odiseja" je knjiga koja govori o ratu poslije rata.

Urednik na Hrvatskom radiju Split, književnik Mladen Vuković pohvalio je Skočibušićevu knjigu, istaknuvši kako je autor uspio modernom čitatelju približiti klasični književni ep prevodeći ga u prozu, a da pri tome ništa od njegove epske vrijednosti nije izgubljeno.

Predsjednik Društva hrvatskih književnika Đuro Vidmarović kazao je kako je za prevođenje "Odiseje" bilo potrebno jako puno hrabrosti i znanja, dodavši kako bi knjiga "Zovem se Nitko" trebala postati obavezno štivo.