SMJERNICE U PRAKSI OBITELJSKOG LIJEČNIKA

Namjena je ovog udžbenika prilagoditi i oblikovati smjernice sukladno specifičnostima rada obiteljskih liječnika i zbrinjavanja bolesnika u obiteljskoj medicini. Za autore i urednike bilo je izazovno promišljati smjernice na način koji odgovara izboru najboljeg pristupa bolesniku u praksi obiteljskog liječnika.

Poznato je kako se liječnici obiteljske medicine u svom radu međusobno izrazito razlikuju, a te su razlike uzrokovane značajkama zdravstvenog sustava, populacije u skrbi, ali i značajkama samih liječnika. Smanjenju neopravdanih razlika u radu liječnika može se pridonijeti jedino prenošenjem znanja utemeljenoga na znanstvenim dokazima te primjenom usuglašenih smjernica. Međutim, prema istraživanjima, primjena smjernica u obiteljskoj medicini, ali i u drugim granama medicine, još je uvijek nedostatna. Poseban problem nastaje u obiteljskoj medicini jer su smjernice oblikovane za određenu bolest, a malokad dostatno obuhvaćaju nužne komponente cjelovite skrbi za bolesnika te posebice kompleksne potrebe skrbi za bolesnike s više istovremeno pridruženih bolesti. Zato se nameće potreba za razvojem smjernica koje bi trebale sadržavati preporuke za intervencije u bolesnika s multimorbiditetom te s informacijama o rizicima pojedinih intervencija.

Nadamo se da će se obiteljski liječnici u svojoj praski često koristiti preporukama sadržanima u ovom udžbeniku i da će ovaj udžbenik potaknuti razmišljanja o sadržaju i primjeni smjernica u obiteljskoj medicini.