PROSTOR/KOMUNIKACIJA/STIL

Pojam stila proučava se trojako – kao norma, znak ili izraz. U prvom slučaju polazi se od pretpostavke kako postoji nešto slično idealu oblikovanja. Drugi slučaj promatra stil kao promjenljivu izražajnu formu koju autor prilagođava izražavanom sadržaju. Treće viđenje zauzima stav o postojanju osobnoga načina izražavanja koji je rezultat jedinstvenih i neponovljivih okolnosti, prispodobivih svakom pojedincu ponaosob. Sva se tri pristupa kombinirano istražuju na primjeru kiparskoga kruga koji se između dva svjetska rata formirao oko Ivana Meštrovića u Splitu. Tekst demonstrira istraživačku metodu utemeljenu na formalnoj analizi i društvenoj kontekstualizaciji putem koje umjetničko djelo zadobiva jasno oblikovani identitet s obzirom na epohu unutar koje nastaje. U knjizi se ispituje i pojam prostora i kvalitete prostornosti, a sve na temelju slike njemačkog ekspresionističkog umjetnika Rudolfa Bunka pod naslovom Portret Zorislave Smodlaka. Prostornost, kao jedno od temeljnih svojstava umjetničkog oblikovanja, u tekstu se propituje ponajprije putem geometrijske analize. Pritom se čitatelju sugerira kako takva vrsta analize prostora nije i jedina moguća, ali je zasigurno najzornija…