BACIT ĆU TI KOMPJUTER KROZ PROZOR

Biti tinejdžer teško je i u idealnim uvjetima, a kad su oni, budimo blagi i recimo - izazovni, biti tinejdžer ravno je katastrofi. Luka, dijete razvedenih roditelja, ima trinaest (još malo pa četrnaest!) godina i upravo se sa svojom majkom i sestrom preselio u drugi dio grada, u manji stan u kojem nema privatnost vlastite sobe i u školu u kojoj nema prijatelja. Kao šlag na tortu, njegov otac novi brak s Kozjom Kokoši (ne pitajte) učvrstio je novom bebom, a s djecom iz prvog braka najradije komunicira telefonski, ali ni s tim ne voli pretjerivati.

Tako kreću Lukine pustolovine (ili vratolomije) u romanu "Bacit ću ti kompjuter kroz prozor". Zbog nezadovoljstva novonastalom situacijom Luka se povlači u virtualni svijet kompjutorskih igara. Autorica vrlo uspješno ocrtava način života mladih ljudi koji svoje nezadovoljstvo, svoje frustracije, svoj bunt, svoj jad… prilično često utapaju u virtualni svijet, što im omogućavaju novi mediji. Ona upozorava na opasnosti moderne tehnologije i svih socijalnih implikacija koje iz nje proizlaze. No ne čini to jednostrano, ukazujući isključivo na negativne posljedice, nego pokazuje i dobre strane i neminovnost prihvaćanja novih medija i novih tehnologija, ali kad su one pod osviještenim nadzorom.