ČETIRI ČUVARA NEBA

Njegov pogled nije smrtno ozbiljan, on ne osjeća potrebu da prenosi veliku priču o svojoj zemlji, njegova priča je mala, obična i ljudska, u nekom dubljem smislu moguća i bez rata. Za razliku od nekih drugih bosanskih pisaca Marijanović ne pada u tu klopku da pomisli kako se njegovim likovima i zemlji u kojoj žive dogodilo nešto što se inače ne događa i zbog čega bi se sad ostatak svijeta morao slediti u minuti šutnje nad njegovom knjigom. Ničega tu nema komemorativnog i prozivajućeg, Četiri čuvara neba priča je o živome, pa i smiješnome.