GLAZBA POVIJESNIH HRVATSKIH ZEMALJA U SREDNJEM VIJEKU

Monografija o najstarijim izvorima hrvatske glazbe predstavlja premijerni sustavni prikaz pergamenih rukopisa koji svjedoče glazbenu kulturu povijesnih hrvatskih zemalja u srednjemu vijeku u periodu od 11. stoljeća do kraja 16. stoljeća.

Riječ je o liturgijskim i glazbenim kodeksima pisanim na latinskom jeziku, karolinškim pismom, goticom ili beneventanskim pismom i notiranim različitim tipovima srednjovjekovih glazbenih notacija. Nastali su u inozemnim, ali i u hrvatskim skriptorijima na narudžu i poticaj lokalnih eklezijastičkih centara (redovničkih ili dijecezalnih). Ovi rukopisni glazbeni izvori svjedoče temelje hrvatske glazbene pismenosti i onodobnu pripadnost hrvatskih povijesnih zemalja crkvenom obredu zapadne, Rimske crkve.

Autorica u komparativnom kontekstu srodnih europskih glazbenih liturgijskih rukopisa donosi pregled povijesti gregorijanskog korala (cantilene romana, cantus romanusa), Beneventanskog pjevanja te glagoljaške pjevane tradicije hrvatske obale. Riječ je najnovijim rezultatima istraživanja hrvatskih i njemačkih, južnotalijanskih te mađarskih izvora liturgijsko-crkvene glazbe kroz otkrića njihova stvarnog eklezijastičkog porijekla i identiteta koji su do danas u većem broju bili tek naslućivani ili sporadično poznati. Autorica je u posljednje četiri godine kao voditeljica istraživačkog tima interdisciplinarnog projekta Cromuscodex70 istražila do sada nepoznate aspekte glazbenih kodeksa hrvatskih regija i stekla nove uvide u originale rukopisa i njihove karakteristike, radom na terenu te novim arhivskim istraživanjima. Upravo iz originala samih rukopisnih izvora autorica re-konstruira povijest glazbe svake pojedine hrvatske regije, ali i zvukolike njezinih crkvenih središta, od sjevera, biskupije Zagreb, preko franačke Istre (Akvileje), do južnih obalnih središta: Pule, Osora, Zadra, Splita, Dubrovnika i Kotora. Većina je rukopisnih izvora na temelju kojih se gradi kulturološki, ali i primarno medievističko muzikološki narativ ove knjige pohranjena u crkvenim arhivima Hrvatske, no dvadesetak kodeksa se danas čuvaju u Bodleian library u Oxfordu, Mađarskoj nacionalnoj biblioteci, Bayerische Staatsbibliothek u Munchenu, Apostolskoj biblioteci u Vatikanu, Jean P. Getty Muzeju. Te je glazbene izvore autorica osobno proučila, tako da je stil koji odlikuje ovu knjigu narativ istraživača-tumača koji temeljito poznaje izvore o kojima piše. Glazbeni i liturgijski kodeksi koji su tema ove monografije predstavljaju najraniji sloj hrvatske pismenosti, liturgije i glazbe. Knjiga se sastoji od Uvoda i trinaest poglavlja koja obrađuju područja povijesti glazbe srednjovjekovne biskupije Zagreb, povijest glazbe srednjovjekovne Istre i njezinih središta Poreča i Pule, te povijest glazbenih izvora Dalmacije, ali i povijest nematerijalne kulture baštine hrvatske obale i njezina zaleđa kroz kratki prikaz glagoljaškog pjevanja i njegovih fenomena pojedinih obalnih područja (primjerice Poljica, Splita, Novog Vinodolskog). Pri tom donosi i faksmilne slikovne prikaze srednjovjekovnih glazbenih rukopisa i transkipcije najeminentnijih latinskih i hrvatskih napjeva u suvremeno notno pismo.

Upravo su te transkipcije dragocjene „partiture“ za pjevanje i izvedbu te mogu služiti budućim interpretima i ansamblima rane glazbe za nove izvedbe do sada nepoznatih srednjovjekovnih napjeva hrvatskih regija. Diskurs ove studije jest građen na suvremenim metodama poredbenog istraživanja, transkripcije i transliteracije izvora, rekonstrukcije glazbe iz neumama notiranih kodeksa i teži aktualnom prikazu novih rezultata europskoj i domaćoj kulturnoj sredini. On odaje poznavanje i pomoćnih muzikoloških disciplina, paleografije, kodikologije te liturgike. Knjiga je pisana komunikativnim jezikom koji je razumljiv poznavateljima glazbe, ali i širem krugu čitatelja, budući da autorica vješto balansira između stručnog znanstvenog diskursa i jasnog prikaza namijenjenog širem čitateljskom kulturnom krugu. Ova studija o najstarijoj hrvatskoj glazbenoj kulturi - onoj crkvenoj i to od njezinih prvih početaka, pokazuje širinu međunarodnih kontakata i iskustvo autorice u sumiranju najvažnijih novih rezultata onih izvora koji povijesno grade mozaik cjeline hrvatske glazbene kulture u dugom srednjemu vijeku.