Pregledano
Prvi sveobuhvatni hodočasnički vodič...
U knjizi „Izgubljena apostolica“...
književnost
Ovo nije knjiga o bilo kojem od brojnih ratova koje smo doživjeli. Ovo uopće nije knjiga o ratu. Ovo je knjiga o gradu pod opsadom i o ljudima pod opsadom. Unutarnjom i vanjskom. Grad je prostor koji svi oni naseljavaju. Grad je živčani sustav i krvotok svakog od tih ljudi.
Pjesme Antuna Mihanovića, Stanka Vraza, Petra Preradovića, Luke Botića, Augusta Šenoe odabrao je i priredio Ivo Zalar
Velikoi buntovnik hrvatske književnosti koji je svojim smionim djelima anticipirao potonja avangardna strujanja, te nadahnuo niz mlađih književnika i kritičara, naših suvremenika, na pisanje zanimljivih romana, drama, eseja, pjesama o njegovu kratkom, ali nemirnom i uzbudljivom životu i djelu.
Polazeći od Bourdieuove teorije književnoga polja, Pascale Casanova u ovome kapitalnom djelu s područja sociologije književnosti i književne teorije na vidjelo iznosi transnacionalne dinamike koje strukturiraju književni svijet, a koje su uvelike pod utjecajem društveno-političkih i ekonomskih kretanja. Unutar tog svijeta stvaraju se visoko hijerarhiziran.
U knjizi Pinokio i njegova družina. O Collodiju, De Amicisu, Rodariju i njihovim hrvatskim prijevodima istražena je recepcija i prijevodi triju djela talijanskih književnika: Collodijev Pinokio, De Amicisovo Srce i Rodarijev Čipolino.
Knjiga je namijenjena prije svega lingvistima, kroatistima i južnim slavistima, znanstvenicima, studentima, profesorima, lektorima koje zanimaju teme pravopisnog i gramatičkog normiranja hrvatskog jezika, ali i u odnosu na normiranje u drugim južnoslavenskim jezicima . Pojedina poglavlja bit će osobito zanimljiva profesorima hrvatskog kao inog jezika,...
Poput oporuke kraljice Katarine, i ova poema je blago koje treba sačuvati za buduće naraštaje, u Bosni i Hercegovini, u Hrvatskoj. Trebali bi je pročitati svi političari i političarke, sav narod hrvatski da se ponosi ovom časnom ženom, koja nije izgubila svoje dostojanstvo ni kad je pelin pila.
Knjiga vrtova Dževada Karahasana već je uključena u najbolje što u središnje-južnoslavenskom jeziku ima savremena književnost. Karahasanovo kazivanje vazda ima kazivatelja kao poniznog svjedoka koji ne presuđuje, budući da je razlika nepobjediva sve do dana kada će svaki dug biti vraćen Stvoritelju.
Roman ja pisan po istinitom događaju te je djelo romansirano na temelju povijesnih činjenica s poveznicom na današnjicu. Protagonisti romana su svojevrsni glas onih koji nisu u stanju više govoriti te se referira na borbu protiv zaborava podnijete žrtve.
Koji su pisci i spisateljice, djela, žanrovi, teme i poetike obilježili prve dvije dekade 21. stoljeća? Kako izgleda karta domaće suvremene proze i što ona govori o našoj književnosti i njezinim vrijednostima, a posredno i o našem Zeitgeistu?
„Moćni su razlozi zbog kojih pišem o nama: tada to nismo znale, ali osvajale smo nove teritorije nezamislive našim majkama: skidale smo velove, sićušnim žličicama kopale prolaze u neprobojnim zidovima, prilično nesvjesno.“