Rijetko se pojavi pripovjedač – u ovom slučaju pripovjedačica – s moćnim, snažnim glasom kakav ima Magdalena Blažević. Njezine kratke priče natopljene su bremenom boli, tuge, čemera i ženske perspektive, one dolaze iz srca tamnog vilajeta, no bez ikakve sumnje pripovijedaju univerzalno žensko iskustvo.
U kasno ljeto moćan je roman u kojem Magdalena Blažević o jakim emocijama, o stanjima koja zauvijek obilježavaju čovjeka piše iz perspektive ubijene djevojčice stvarajući univerzalnu priču koja nadilazi Žepče i okolna sela, rijeku Bosnu i vrijeme u kojem je roman smješten te postaje univerzalna himna protiv ratovanja i ubojstava.