DOZVOLITE DA SE PREDSTAVIM

Poezija Ružice Miličević govori o vječnim temama čovjekovog mučnog življenja, bez obzira je li taj čovjek iz prošlosti ili sadašnjosti. Velik dio pjesama posvećen je izražavanju snažnog antiratnog stava, pri čemu je dominantan motiv progon, neovisno o tome jesu li žrtve Indijanci, Židovi, Sirijci ili narodi bivše Jugoslavije. Svi ratovi imaju zajedničku crtu: usamljenost prognanog, traženje izgubljene domovine, čežnja za nepostojećim, neshvaćenost, potraga za identitetom i svjesnost njegovog značaja. Krug se otvara i zatvara besmislenim ponavljanjem istih grešaka, a jedina je konstanta uništenje čovjeka.Nazire se i sudbina jedne obitelji, rastrgane ratovima, emigracijom. Pjesnikinja se vraća u prošlost i tamo traga za odgovorima, a u tom traganju osjećaju se i nemir i spokoj. Bez obzira koliko je teško životno breme, Ružica se ne prepušta razornom pesimizmu.