UVIRANJA

Nakon zbirke pjesama Unutarnji svemir (Zagreb – Sarajevo, 2008.), pjesnik, književni kritičar i urednik brojnih antologija, Zdravko Kordić otkriva nam novu pjesničku zbilju sazdanu od lirike srca u strastvenoj čežnji i filozofsko-meditativnom traganju za ljubavlju i slobodom. Naslovna tematika zbirke Uviranja prijenos je ovozemne mrkline i crnila u transcendentnu stvarnost, a simbolika uviranja neumitno vodi kraju – izlazu ili nihilizmu. 

Zbirka je podijeljena na pet ciklusa (Oaza; Uviranja; Putnici, tamni ples; Odlaze puntari; Jahve i hrast), a početak zbirke obložen je Oazom ljubavi – neodživljenom i nepotpunom. To je ljubav koja uzburkava svaki atom pjesnikovog bića, koja mu kola u krvi i ćelijama mozga – ljubav kojoj on pokušava pronaći smisao – izvor i uvir. Lirika u prozi kojom je ispisan ovaj ciklus, nije mogla stati u okvire lirske pjesme, ona je preplavila granice uobičajenog lirskog iskaza i prešla, u potresnom, ispovjednom tonu, u lirski zapis s dnevničkim i epistolarnim elementima. Pjesnik komunicira sam sa sobom, povlači se u svoju nutrinu i u oazi ljubavi prepoznaje smisao svoga bića. Međutim, ljubav je tako često bliza i snažna, ali nedostižna – zarobljena u životne i moralne stege. Pjesnik konstatira da je ljubav ponad vremena, misli i morala. Ona je ovladala svijetom nutrine, jedinim zbiljskim svijetom kojega je poznavao i priznavao. Ljubav se začahurila u svom vrhuncu, ekstazi – samo se očituje u svojoj neodživljenoj veličini i snazi, praznini koja vapi za puninom ljubavi.