K2 TRIJUMF I TRAGEDIJA

U “K2” Božić u dva navrata ponavlja da za razliku od drugih sportova koji završavaju pobjedonosnim zgoditkom u alpinizmu najveća iskušenja počinju nakon što se osvoji vrh. Silazak je opasniji od uspona. Penjač je umorniji, vremena je sve manje, prijeti noć i moguća promjena vremena, a samo silaženje je nezgodnije od uspinjanja zbog mogućeg otklizavanja. Po dolasku u logor osvajači vrha zatekli su Boštjana u vrlo teškom stanju. Zbog hipoksije bio je na samrti, slabo komunikativan i gotovo nepokretan. Silazak je postao upitan ne samo za njega već i za ostatak ekipe.

Nakon pokušaja da Boštjana kroz oluju odvuku do logora 3. Stipe Božić je donio odluku da ostavi prijatelja i pokuša spasiti ostatak ekipe. Boštjan je ostao ležati u snijegu u strašnoj oluji koja ga je učas zamela novim snijegom. Nakon nekoliko minuta Stipe se okrenuo, ali Boštjana više nije vidio. Naposljetku, uz velike napore i mnogo sreće ekipa se načeta snježnim sljepilom i smrznutih prstiju na nogama i rukama dokopala sigurnosti.

Kao i u svemu na kraju ne ostaje ništa osim priče. Priče u sjećanju, na filmu, u tekstu. Boštjana je snijeg prekrio već dok su se prijatelji udaljavali, njihovi tragovi nestaju, sajle se istanjuju, klinovi truse, ispiru se čitave planine – i ostaje samo tekst. Alpinisti i tekst se nadopunjuju. Nejc Zaplotnik je iza sebe ostavio knjigu “Put”, Reinhold Messner je svom bratu Guentheru nadgrobni spomenik podignuo knjigom “Gola planina”, a svoje posljednje penjačke korake knjigom je učinio i Božić.

“K2” je mistična i zastrašujuća knjiga, kakve već i jesu knjige alpinista. U njoj je ono najvelebnije i od prirode i od čovjeka. Prava drama života, u kontekstu ne samo krajnjih ljudskih napora već života na zemlji kao takvog.