Žena koja od vijesti bježi zove se Ora, a cijeli njezin život mogao bi se ispričati kroz ratove. Šestodnevni, kad je upoznala Avrama i Ilana – ljubav i prijateljstvo koje će trajati zauvijek; Jomkipurski, u kojemu im je sudbina baš njezinim prstima promiješala živote, a nju učinila majkom, i ovaj novi, rat koji joj prijeti uzeti Ofera.
Knjigom Do nade i natrag, Europa 195 x 1350.–2017. Ian Kershaw dovršava svoj projekt pisanja europske povijesti dvadesetog stoljeća.
„Ako je prvi veliki rat bio epohalna katastrofa, drugi je bio kulminacija te katastrofe, potpun raspad europske civilizacije. Bio je to konačni sukob ideoloških, ekonomskih i vojnih snaga rođenih u prvom ratu, onih koje su izazivale kontinentalnu nestabilnost i napetost tijekom sljedećih dvadesetak godina.
Doba čarobnjaka Wolframa Eilenbergera izvanredni je prikaz velikog desetljeća filozofije (1919.–1929.), na razmeđi uživanja u životu i gospodarske krize, poraća i nadolazećeg nacionalsocijalizma. Uspona Martina Heideggera nalik na komet i njegove ljubavi prema studentici Hannah Arendt.
“Šnajderov roman Doba mjedi, koji je istodobno i obiteljska saga i autofikcija, iznimno pažljivo rekonstruira prošlost. A pripovjedač svoj osobni identitet traži u retrovizoru vlastite obitelji. Preci njegova oca doselili su se iz Njemačke na poticaj Marije Terezije, a u nadi u bolji život, kao u pravom mitu o podrijetlu, u Slavoniju da ondje zasnuju novu...
U romanu Doboši noći, naslovljenom kao i nikada pronađeni rukopis Ujevićeva romana, Miljenko Jergović stvara osobnost koja odjednom kao i famozni Dnevnici postaje stvarnom jer je zabilježena u knjizi. Doboši noći roman su i studija o jednom vremenu i jednom čovjeku, ali nadasve o jednoj izgubljenoj epohi.
Samo san je stvarnost” riječi su neumrloga Tina Ujevića, a roman Dom blaženog djeteta možda te riječi najbolje potvrđuje. Začuđujuća je to priča o starmalom dječaku Krešimiru Juristiću koji s obitelji pred ratom bježi iz Bosne u zagrebačku Dubravu.
U romanu Dora i Minotaur: Moj život s Picassom Slavenka Drakulić na osnovi Dorine pronađene bilježnice rekonstruira njezin život, njezinu patnju i radosti, život u kojem je ona bila važnim dijelom pariškoga nadrealističkoga umjetničkoga kruga.
Rasute geografske lokacije, kilometri proputovani riječima, ali i stalna razigranost tih istih riječi koje se iz pjesme u pjesmu ne pristaju pokoriti nikakvom pravilu ni biti unutar modernih tokova jedna su od mnogih vatri ove pjesničke zbirke.
Između nekada i sada, između ovdje i tamo, između dvojice braće, između lika i njegova odraza. Od Italije i Poljske do Gvatemale i SAD-a, pa nazad, kroz prostor i vrijeme – za Eduarda Halfona i njegova istoimenog pripovjedača u Duelu sva su putovanja jedno te isto putovanje, a sve potrage – ona za nestalima.
“Uistinu rafinirana romaneskna konstrukcija. Riječ je o romanu pisanom ‘obrnutim’ slijedom događaja, kao da je autor stvarao klepsidru unutar koje se vrijeme ne prelijeva unaprijed, kao što bi bilo normalno, već ono teče unazad da bi se zatim sve skupa slilo u blistavu fresku priča, situacija, likova…” — Osservatorio dei Balcani