JERUZALEMSKA BIBLIJA

Biblija ili Sveto pismo jest zbirka knjiga koje Hebreji i kršćani na svoj način smatraju svetima. Dijeli se u dva velika dijela: Stari i Novi zavjet. Kršćani Bibliju proučavaju kao svoju normativnu, za život smjerodavnu knjigu u kojoj oni nalaze poruku -- riječ Božju.
No, Biblija je uz to i spomenik historije čovječanstva, jedna od najstarijih knjiga, u kojoj je genij Hebreja na svoj način asimilirao i dalje obogatio razmišljanje i mudrost drevne Mezopotamije i Egipta, da je onda, obogaćenu grčkim genijem, po Novom zavjetu i daljnjem kršćanskom razmišljanju unese u tadašnji grčko-rimski svijet.
Po postanku i jeziku, po sadržaju i stilu, po slikovitosti i metaforici, Biblija nije jedna knjiga, nego zbir knjiga koje su nastajale u razdoblju od 13. st. pr. Kr do 2. st. po Kr. U poslu pripreme ovog izdanja književnicima i bibličarima mnogostruko je bila ogledna francuska Jeruzalemska Biblija.
Naslovljena je kao Jeruzalemska jer su njezini najodgovorniji stvaratelji bili francuski dominikanci iz glasovite Jeruzalemske biblijske škole. Pojedine su njezine biblijske knjige preveli i popratili uvodima i komentarom najbolji francuski bibličari. Ta je Jeruzalemska Biblija postala pojmom suvremenog biblijskog prevodilaštva te je susljedno prevedena na više europskih jezika. Prema njoj su hrvatski književnici doradili polazišne hrvatske biblijske tekstove.
U hrvatskom izdanju Stari zavjet preuzet je iz Biblije Stvarnosti (1968.), a za Novi zavjet preuzet je prijevod Bonaventure Dude i Jerka Fućaka.